Novi recepti za kiseo kupus obično počinju riječima – na toliko i toliko kupusa (ili vode) ide toliko soli…

Međutim, stari domaćini nikada nisu kupovali so baš po takvoj mjeri, već je u kući morala da postoji dovoljna rezerva.

Oni su se za ostavljanje kupusa za zimu počinjali na sljedeći način – kupovinom najboljeg kupusa!

Idealno bi bilo da prvo kupite jednu ili dvije glavice i provjerite da li kupus ima slatkast ukus.

Ako ima, to je pravi, a ako malo ljuti, bolje ga potrošite za salatu ili kuhanje, a za burence tražite neki drugi.

Takođe, provjerite da slučajno nema puževa golaća u glavici, jer ako je rod takav, kiseli kupus se neće održati.

Dobre su one sorte koje imaju tanje “žile”, a poslovično su najbolji “futoški” i “srpski melez.”

Kad odaberete pravi kupus, očistite ga temeljno od spoljnih listova, a onda zarežite svaki korijen “na krst” i izvadite sredinu što više možete.

U svaku izdubljenu glavicu sipajte po kašičicu soli, pa ih redajte pažljivo jednu uz drugu.

Glavice ne smiju da se pritiskaju, ali ni da budu suviše labavo spakovane.

Otvor u korijenu, u kome je so, ostaje okrenut na gore.

Dok redate glavice, sa strane uglavite i plastično crijevo koje treba da ide od dna do vrha bureta. Služiće za pretakanje rasola.

Kad poredate glavice, postavite plastičnu rešetku ili čamove daščice i pritisnite kamenom i ostavite preko noći da kupus odstoji.

Ako sutradan može da se doda još neka glavica, popunite bure još malo.

Razmutite so u hladnoj vodi, tako da ukus bude neprijatno slan.

Prelijte kupus, zatvorite i već sutradan provjerite da li treba dodati još presolca.

Čim se počne osjećati izmijenjen miris, počinje pretakanje i ono se obavlja svaki dan.

Crijevom izvući pun lonac presolca sa dna bureta, pa ga preliti odozgo preko kupusa.

Ponoviti proceduru nekoliko puta.

Kada kupus dostigne željeni nivo kiselosti, dodajte u bure vinobran, prema uputstvu na kesici, a u skladu s količinom kupusa.

Zapratite nas i putem Vibera. Kliknite OVDJE i pridružite nam se! 🙂