Zašto su nam uspomene na ovaj period toliko malobrojne ili ih uopšte nema?

Kažu da se ličnost svakog čovjeka obrazuje u djetinjstvu, ali koliko je ironična činjenica što se jedva čega sjećamo iz ranih godina? Ovaj fenomen se može primijeniti na gotovo sve ljude, a čak ima i zvanični termin – amnezija djetinjstva. Kako odrastamo, zaboravljamo ljude, događaje, pa čak i mjesta s kojima smo se sretali kao djeca.

Još uvijek ima puno aktivnih istraživanja na ovu temu, a novo su trenutno najrelevantnije informacije na temu zašto se jedva čega sjećamo prije četvrte godine života.

Šta je amnezija djetinjstva i kada se javlja

Dječja amnezija je nesposobnost odraslih da se prisjete detalja događaja ili čak punih događaja koji su im se dogodili prije 4. godine. Neki istraživači su otišli ​​još dalje i otkrili da djeca prije 7. godine mogu da se sjete oko 60 % ili više događaja iz djetinjstva, dok su djeca od 8 i 9 godina mogla da dosegnu samo 40 % sjećanja. To im je omogućilo da shvate da, dok prolazimo kroz različite faze našeg razvoja, manje se sjećamo onoga što je prethodilo. To znači da sjećanja na rano djetinjstvo s godinama sve više blijede.

Sjećanja su usko povezana sa sposobnošću govora

Jedna od teorija zašto ne čuvamo uspomene na vrijeme dojenja jeste to što u to vrijeme nismo mogli verbalno da komuniciramo. Da bismo sačuvali uspomenu, koristimo riječi i možemo je detaljno opisati, što zahtjeva jezik. Većina beba ne razvije govor prije navršene 2. godine života, tako da jednostavno nisu u stanju da stvore kohezivnu memoriju.

Razvoj mozga igra veliku ulogu

Kako odrastamo, mozak radi sve više “teškog posla”, pa je jedno istraživanje zaključilo da „kada je mozak zauzet razvijanjem novih ćelija, one ne čuvaju uspomene koje bi inače bile dugoročne“. Pored toga, ne možemo se ni fizički sjetiti svakodnevnih događaja prije navršene 3-4 godine života, jer se sposobnost epizodnog pamćenja još uvijek nije pokrenula. Zbog toga, na primjer, možete imati apstraktno sjećanje na park u koji vas je mama vodila, ali ne i gdje ste tačno išli na sladoled.

Roditelji mijenjaju način na koji se sjećamo događaja

Drugo istraživanje sugeriše da su naši roditelji sposobni da promijene narativ našeg djetinjstva. Razmislite – skloni smo da se bolje sjećamo nečega ako nas neko na to podsjeti, pa se sjećamo događaja koje naši roditelji smatraju važnim – zato što stalno pričaju o njima. Ova ista studija pokazala je da se djeca različito sjećaju istog događaja nakon što su o njemu razgovarali sa svojim očevima, za razliku od svojih majki. Djeca su bića utisaka, pa je presudno da im pomognete da zadrže samo lijepa sjećanja i pravilno ih shvate.

Sve se svodi na ono što je na nas ostavilo trajni utisak

Dječji psiholog kaže da na kraju djeca zadržavaju uspomene ispunjene emocijama, pozitivnim ili negativnim. Ovo otkriće čak omogućava maloj djeci da budu svjedoci na sudu. Dakle, ako ste u stanju da se sjetite ranog sjećanja, to je ona uspomena koja za vas ima najveći značaj i pokreće snažan emocionalni odgovor.

Koje je vaše najranije sjećanje? Da li možete da se sjetite u kom uzrastu je vaše pamćenje postalo najjače?

Zapratite nas i putem Vibera. Kliknite OVDJE i pridružite nam se! 🙂