Borba sa virusom korona nije laka, nikome nije svejedno kada se zarazi, posebno zbog straha, jer se čovjek suočava sa nečim dosad nepoznatim i oku nevidljivim, ali kad izađe kao pobjednik, na život i ovo što se dešava cijelom svijetu gleda drugim očima. Svojim iskustvima oni koji su savladali koronu mogu pomoći drugima, a nevjernim Tomama poručuju da je virus stvaran i da paze sebe i druge.

Sagovornici Nezavisnih podijelili su svoje priče se čitaocima, uz poruku da poštuju preporuke nadležnih štabova, da slušaju savjete ljekara i da prate već prve simptomi.

Kažu da im je najteže padala razdvojenost od porodice tokom borbe, ali da im je ljubav od najmilijih i stručnost ljekara i medicinskog osoblja i te kako pomagala na putu pobjede nad kovidom.

RASIM KENDIĆ: Prvi se zarazio kovidom u svom gradu pa ga savladao

Pet mjeseci nakon što je preležao bolest izazvanu infekcijom virusa korona, Rasim Kendić (64) iz Velike Kladuše osjeća se dobro i zdravo te se s nelagodom sjeća perioda koji je iza njega.

Rasim Kendić

Inače, Kendić je prvi stanovnik ovog grada koji je uspio pobijediti virus korona te je poslije dvadesetak dana provedenih na Infektivnom odjelu Kantonalne bolnice u Bihaću kao zdrava osoba otpušten kući.

U svom rodnom gradu poznat je kao uspješan poduzetnik, koji je dobar dio svoga radnog vijeka proveo na privremenom radu u Italiji, a u Veroni je vlasnik manje građevinske firme.

Zbog toga je često na relaciji između dva grada, a ističe kako se polovinom januara ove godine javio u bolnicu u Veroni radi rutinskog medicinskog pregleda.

“Moje zdravstveno stanje je takvo da se moram redovno kontrolisati, jer imam fleku na plućima, a prije nekoliko godina ugradio sam bajpas. Po povratku u Veliku Kladušu osjetio sam malaksalost i povišenu temperaturu. Nisam tome pridavao naročitu pažnju, ali sam potom, slušajući ove informacije o koroni, promijenio mišljenje i javio se u Dom zdravlja u Velikoj Kladuši“, objašnjava nam Kendić.

Dodaje kako je zdravstvenim radnicima bilo sumnjivo njegovo stanje, a posebno kada im je rekao da je došao iz zemlje koja je tada bila žarište pandemije virusa korona.

Odmah potom upućen je u Kantonalnu bolnicu u Bihaću, a rezultati briseva pokazali su kako je Kendić prva osoba iz Velike Kladuše zaražena virusom korona.

“Uslijedili su potom testiranja članova moje porodice, dezinfekcija kuće i poslovnog prostora koji posjedujem, a na svu sreću ispostavilo se da zarazu nisam prenio na moje najbliže”, istakao je Kendić.

Za boravak u bolnici ima samo riječi hvale, jer su mu pomagali adekvatno i dodaje kako, sem povišene temperature i kašlja, nije imao ozbiljnijih zdravstvenih tegoba iako je donekle narušenog zdravstvenog stanja.

“Ni samom mi nije jasno kako sam sve to predeverao. Poslije dva negativna testa otpušten sam kući i zaista se sada dobro osjećam”, priča nam Kendić.

Sada redovno ide u lov, što mu je omiljen hobi.

Kendić nevjerne Tome uvjerava da je virus stvaran i da se dobro čuvaju, ako ne zbog sebe, onda zbog drugih.

DUŠAN DRLJAČA: Jedva čekao da ponovo vidi porodicu

Prijedorčanin Dušan Drljača (46), koji sa porodicom živi u Banjaluci, dobio je bitku sa virusom korona, a u ispovijesti za “Nezavisne” prisjeća se da je njegova borba sa kovidom počela za vaskršnje praznike ove godine, kada je prvi put i dobio temperaturu 39,8, koja je trajala deset dana sa blagim oscilacijama.

Dušan Drljača

“Prije toga na nekoliko dana osjetio sam simptome zamora, neke čudne vreline u očima i konstantne pospanosti, što sam pripisivao umoru od posla. Dan nakon dobijanja temperature sam testiran, uradio sam RTG pluća, kao i određene nalaze koji su nesumnjivo pokazali da imam kovid. Primljen sam na kovid odjeljenje Infektivne klinike Univerzitetskog kliničkog centra RS, gdje je počelo moje liječenje”, ispričao je Drljača.

On je istakao da borba nije bila laka te da mu je noć sa 26. na 27. april posebno ostala urezana u pamćenje.

“U toj noći osjetio sam najveći strah i sanjao sam zelenu ravnu liniju na crnom ekranu aparata koji prati rad srca te zvuk otkucaja koji usporavaju i prelaze u jednoličan ton”, ispričao je Drljača.

Ističe da mu je u sjećanju ostao čovjek sa dijabetesom koji je ležao do njega.

“Taj čovjek, na svu sreću, nije imao temperaturu niti druge poteškoće. On je nakon nekog vremena prebačen na Pulmologiju. Fizički sam bio u boljoj kondiciji od njega, ali sa puno težom kliničkom slikom. Dakle, pravila nema”, navodi Dušan i dodaje da se uz dosta zdravstvenih komplikacija njegova borba sa virusom korona završila uspješno.

Dušan je i u svom poslu borac. On se svakodnevno bori i daje podršku onkološkim pacijentima, jer već deset godina radi na UKC RS u Banjaluci u Centru za radioterapiju.

Drljača je prije toga radio 13 godina u Bolnici “Doktor Mladen Stojanović” u Prijedoru. Kaže da su mu najveća podrška u borbi sa bolešću bili supruga i porodica. Ističe da svakako posebnu zahvalnost duguje medicinskom osoblju UKC-a u Banjaluci, za koje kaže da je bilo izuzetno požrtvovano i predano svom radu svakog trenutka.

“Ono što je moj stav, i ističem, samo moj stav, jeste da mjere koje preporučuje Republički štab treba sprovoditi, a mi kao građani treba da ih se pridržavamo. Neodgovornim ponašanjem možemo inficirati nekoga ko možda neće uspjeti da se izbori s ovom bolešću. Zamislite samo da je to neko vaš najmiliji”, kazao je Drljača.

Istakao je da je tokom boravka u bolnici stalno razmišljao o danu kada će ponovo vidjeti svoju porodicu.

“Ja sam taj koji je vodio računa o svim mjerama, a ipak sam doveo u rizik svoju porodicu. Nisam mogao da dočekam da ponovo dođem kući i vidim svoju suprugu Tanju i svoje piliće Mirka i Luku. Zabrinuo sam se i za majku i brata. Ali ja sam i taj koji je na kraju ovu bolest pobijedio”, zaključio je Dušan.

SNJEŽANA NOVAKOVIĆ BURSAĆ: Vjerovala u medicinsko znanje, ali joj nije bilo svejedno

Medicinari u ovom kriznom periodu plove između nedovršenih naučnih istina, znamo da određene mjere daju rezultate, ali kolike i kakve, mi to još ne znamo, niti možemo u ovom trenutku da terapijske pristupe do kraja naučno verifikujemo, rekla je Snježana Novaković Bursać, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, koja je bila među prvim pacijentima oboljelim od kovida-19 u Banjaluci.

“Nas su u medicini učili da je početak liječenja jedan iskren i otvoren kontakt sa pacijentom, koji podrazumijeva slušanje i pregled. U ovom momentu to nije moguće. Čim vi ulazite u zdravstveni sistem uz odgovarajuće barijere, imate narušen odnos pacijenta i ljekara. To se može prevazići samo ogromnim strpljenjem i pronalaskom novih načina komunikacije i rada“, rekla je Novaković Bursaćeva.

Koronu je, kako kaže, pobijedila u martu, na samom početku pandemije, te ističe da ono što je bilo karakteristično za one koji su se ovim virusom zarazili u tom početnom periodu jeste dominantan osjećaj straha.

“Iako sam se s tim nosila vjerujući u svoj imunitet i svoje medicinsko znanje, ne može da vam bude svejedno, jer se suočavate s nečim sa čim se ni medicina do današnjeg dana nije najbolje upoznala“, kazala je Novaković Bursaćeva.

U izolaciji u Studentskom centru Banjaluka, koji je tada bio karantin i gdje su tada boravili pacijenti oboljeli od kovida-19, provela je 15 dana, a navodi da joj je tada najteže palo razdvajanje od porodice.

“U želji da svoje prijatelje i poznanike upoznam sa mojim iskustvom sa virusom korona, jer kod nas, nažalost, u društvu, kada su u pitanju bolesti, vlada tabu, svoju sam priču ispričala u jednom video-klipu koji sam postavila na svoj lični Facebook profil. U tom trenutku mnogo je ljudi o kovid-19 oboljenju imalo sliku kao da je to nešto što automatski znači da ćete završiti na intenzivnoj njezi i na respiratoru”, navela je Novaković Bursaćeva.

Istakla je da je ovaj video-klip za nekoliko dana postao viralan.

“Moju ispovijest preuzeli su i prenijeli mediji iz BiH i regiona, a na ovaj svoj istup dobila sam mnogo pozitivnih komentara”, rekla je Novaković Bursaćeva.

Prema njenom mišljenju, u ovom kriznom periodu svima je potrebno malo više solidarnosti i iskrenosti.

“Mi smo skloni da unaprijed obezvređujemo i da tražimo prostor da nešto ne poštujemo, a smatram da nam je u ovom trenutku potrebno da bazično ispoštujemo preporuke. Virus ne može da opstane ako nije u disajnim organima nekoga od nas. Zbog toga smanjimo mogućnost prenosa virusa sa jednog na drugog pojedinca, u suprotnom će virus doći do nekoga po koga može biti fatalan“, zaključila je Novaković Bursaćeva.

DRAŽEN BOŠKOVIĆ:  Najviše brinuo da nije nekog zarazio

Trebinjac Dražen Bošković, direktor Agencije za mala i srednja preduzeća u Trebinju, prebolovao je koronu, a kaže da ga je, iako se pridržavao svih mjera, virus ipak “zakačio”.

Dražen Bošković

“‘Zakačio’ me je ipak u blažoj formi, tako da sam ležao kod kuće, što je, opet, mač sa dvije oštrice, jer u stanu živimo supruga, ja i dvoje male djece, tako da, kada sam saznao da imam bolest – kasno je bilo i da djecu izolujemo, što me je svakako dodatno zabrinulo”, priča Bošković.

Mada nije znao kako se zarazio, znao je, kako kaže, šta mu valja dalje činiti da bolest ne bi prenio na svoju okolinu, jer su mu, pored porodice, glavna bojazan bile i njegove radne kolege u Agenciji sa kojima je u kontaktu, ali se, srećom, ispostavilo da nikoga nije zarazio i to mu je bilo veliko olakšanje.

Kaže da je postupio krajnje odgovorno od pojave prvih simptoma, pa se odmah javio nadležnim službama i kasnije se ponašao isključivo po njihovim instrukcijama.

“Ono što sam prvo pomislio jeste da se koncentrišem na sve moje prethodne kontakte, kako bih u tom momentu zaštitio sve one koje sam mogao i, srećom se ispostavilo, nisam zarazio, iako sam i društveno i politički angažovan, pa se često i susrećem s ljudima, tako da mi je prvo i najvažnije olakšanje u toku bolesti bilo saznanje da nisam ugrozio ničije zdravlje”, prisjeća se Bošković.

Iako svjestan i informisan o mnogim teškim simptomima korone, laknulo mu je i kada je uvidio da njegovi simptomi nisu drastični, a tome je, ubijeđen je Bošković, doprinijela i činjenica da se na vrijeme javio ljekarskim službama, pa je na vrijeme dobio i odgovarajuću terapiju.

Njegov proces oporavka je takođe tekao u skladu sa preporukama od 15 dana izolacije i korištenja odgovarajuće terapije.

Nakon ovoga iskustva svima poručuje da ne shvataju olako temperature, kašalj ili bilo koji drugi simptom, jer svako čekanje može biti kobno.

Bošković se, po preporukama ljekara, vratio i svojim svakodnevnim obavezama, odlazi ponovo na posao, vratio se i društvenim aktivnostima, ali uz sve mjere opreza, svjestan da se virus korona nakon izvjesnog vremena može i vratiti te biti burniji.

Zapratite nas i putem Vibera. Kliknite OVDJE i pridružite nam se! 🙂

(nezavisne)