Već dugo planiram da pišem o tome kako na djecu može uticati učešće u različitim takmičenjima u talentima ili slično forsiranje ambicija kod djece. Međutim, druge teme su se nametale prethodnih mjeseci, prije svega uslijed izmijenjenih okolnosti u kojima živimo i radimo, pa je ova tema ostala neobrađena.

Sada je, nažalost, postala aktuelna, zahvaljujući priči koja je prethodnih dana odjeknula u regionu. Pretpostavljate, radi se o slučaju zlostavljanja djevojčica od strane njihovog učitelja glume.

Кroz tu poznatu školu prošlo je mnogo djece tokom godina, mnogo danas poznatih glumica i glumaca. Naravno, sačekaće se sudski epilog, ali ne smije izostati podrška ženama, djevojkama, djevojčicama. One su na osnovu svjedočenja onih koji su prošli kroz ovu školu (ali i video-snimaka koji se posljednjih dana dijele na internetu) žrtve “pedagoških metoda” koje su podrazumijevale veliki psihološki pritisak na djecu, preistpitavanje njihovih intelektualnih sposobnosti, ponižavanja u slučaju “neuspjeha”.

Кao školskom pedagogu, loš osjećaj mi daje pomisao da je neko pod velom metoda rada i pedagoških mjera činio ovako gnusna djela.

Pročitajte i: Kada je dijete spremno za sport

Međutim, postavlja se pitanje – zašto nekada po svaku cijenu djecu izlažemo situacijama koje su za njih više nego stresne. Izgleda da je roditeljima danas jedna od najvećih bojazni da nešto neće uraditi za svoje dijete na vrijeme. Te tako šaljemo bebe na učenje stranog jezika i razne druge radionice da ne bi zakasnili u nečemu, da naše dijete ne bi zaostajalo za drugom djecom.

Suludo zvuči, ali djeca se šalju u razne škole i školice prije nego što su sposobna sama da jedu, koriste toalet ili znaju da se obuku. Susrećemo se sa roditeljima koji imaju bolesne ambicije i neostvarene snove, koji svoju djecu forsiraju do granica pucanja, a misleći da je to za njihovo dobro.

Stavljanjem djece u poziciju frustracije, straha od poraza, straha od neuspjeha, mi ih trajno hendikepiramo i uvlačimo u situacije koje oni nisu zreli samostalno da riješe. Još ako izostane podrška porodice, posljedice ovakvih događaja mogu biti trajne i teške.

Brzina razvoja svakog djeteta individualna je star. Iako talentovano ili motivisano, dijete često nije zrelo da podnese pritisak koji mu se nameće. Nije prirodno da tako malo dijete bude na meti stalnog ocjenjivanja, kritika, televizijskih gostovanja, kasnih snimanja i slično. Takva vrsta psihičkog pritiska sigurno ne prija nikome, pa ni djetetu koje još uvijek nije razvijeno kao ličnost.

I naposlijetku, šta dobijamo od pobjede ili poraza djeteta na nekom talent takmičenju? Pobjednik treba da nastavi da bude dijete, ide u školu, ponaša se kao i sva ostala djeca. Oni koji izgube treba da nastave da čine isto. Čemu onda žurba da ih “gurnemo” u svijet odraslih u kome se često ni mi sami u potpunosti ne snalazimo?!

Roditeljska uloga je stalno preispitivanje sopstvenih postupaka. Кrajnji cilj jeste srećno i ostvareno dijete. Nemojte požurivati svoje dijete, ono ima svoj tempo razvoja.

Najveća šteta će biti napravljena ako dijete uvedete u svijet odraslih prije njegove zrelosti za to.

Pustimo djecu da se igraju, maštaju, kreativno izraze bez nekih takmičenja, rangiranja i očekivanih rezultata.

Djetinjstvo je samo jedno i ako dijete na pravi način prođe taj period, velike su šanse da će tako sazrijevati i postajati stabilan i ostvaren čovjek. U suprotnom, dijete nikada neće prevazići posljedice loših iskustava u djetinjstvu.

Zapratite nas i putem Vibera. Kliknite OVDJE i pridružite nam se! 🙂

Pedagog Nevena Toskić