Današnja subota se u pravoslavnom narodu naziva Teodorovom (Todorovom) subotom, jer je posvećena sv. velikomučeniku Teodoru Tironu…

Todorova subota je prva subota Vaskršnjeg posta, pa prema tome pokretan praznik koji spada uz Vaskršnji ciklus praznovanja.

Dan je posvećen Sv. velikomučeniku Teodoru Tironu, koga Crkva slavi 17. februara, a u Teodorovu subotu uspomenu na njegovo javljanje Episkopu Evdoksiju, prve subote prve nedjelje posta.

Običaji za Todorovu subotu

Za Svetog Teodora, narodski, Todora vjeruje se da je zaštitnik stoke, naročito konja, pa se ovaj dan naziva još i Konjski dan. U takovskom kraju ovaj svetac se slavi, jer se vjeruje da liječi od padavice. Seljaci u to vrijeme odlaze u obližnje manastire sa bolesnima, pale svijeće i mole se Svetom Teodoru za zdravlje.

Todorova subota u Popovom polju zove se Todorica.

Roditelji tada šalju djecu da se pričeste. Sela u Gornjoj Pčinji Svetog Teodora slave kao zaštitnika goveda. Kuvaju kukuruz koji uveče nose volovima i sračima da se počasteLome i za ovu priliku umiješen kolač koji se dijeli stoci; ovcama, kozama, volovima, kravama, konjima. Trke konja se organizuju u Šumadiji, koje su popularne među mlađima. Ovaj dan su u selima Timočke krajine proglasili za Konjski – Veliki dan, pa ne prežu konje već ih samo jašu.

Srbi u Vojvodini vjeruju da noću u oči svetog Todora jašu povorke bijelih konja. Među njima je predvodnik hromi konj.

Postoji vjerovanje da je i sam Sveti Todor jahao takvog hromog konja, pa se zato može čuti i naziv Hroma subota.

Uopšte, u mnogim selima se konji jašu, bez sedla ili sa njima, pokazuju po selima. Na Todoricu, kako se još naziva Todorova subota, po prvi put izlaze zmije nakon zimskog mirovanja. Na Kosovu misle da je nekada sveti Teodor upravljao zmijama koje su imale noge. Kad su zmije počele da ujedaju ljude, on se naljuti na njih, oduze im noge, a ljude nauči kako da ih tuku štapovima i hvataju.

Ovog dana u selima istočne Srbije priprema se žito, odnosno, koljivo, kao za svaku Krsnu slavu. Pravi se i kolač na kome se obavezno nalaze ukrasi u obliku konja ili potkovice. Na taj dan se pali smeće (radi zaštite, tj. za zdravlje konja i porodice, radi odavanja poštovanja demonima i kao zaštita od zmija).

Žene na Todorovu subotu ne smiju da peru kosu, u kući se ne smije paliti vatra (jer demoni ne vole dim), a djecu treba okupati prije konjskih trka.

Izuzetno, ako je neophodno, dijete se i na taj dan može okupati, ali se obavezno stavlja potkovica u korito s vodom. Mnogi i danas vjeruju da potkovica donosi sreću. Todorov kult, kao ostatak tračkog konjanika, prisutan je u Istočnoj Srbiji, dok je u drugim dijelovima gotovo nestao.

Nevjeste se na Todorovu subotu ne češljaju zbog zmija (one se nalaze u konjskoj dlaci). U selima leskovačkog Pomoravlja kažu da na dan Todorice Kraljević Marko jaše svog šarca na moru. Teodorova subota je dan kada su mehandžije i kafedžije u požarevačkom kraju držale svoj esnafski pir.

Druga priča kaže da je to dan kada rode potkivaju svoje nevidljive konje, pred veliki put, da bi stigle u naše krajeve za Mladence.

Zapratite nas i putem Vibera. Kliknite OVDJE i pridružite nam se! 🙂