Mama iz ličnog iskustva govori šta ne treba nikad da govorite drugarici koja se bori sa neplodnošću, ali i savjetuje kako možete da joj budete podrška.

Uče nas kako nekom izraziti saučešće, jer je izgubio mamu ili sestru, ali ne uče nas kako nekom izraziti podršku kad izgubi nerođenu bebu ili kad ‘samo’ izgubi još jedan mjesec čekajući pozitivan test za trudnoću.

Godinama sam čekala svoju curicu. U četiri godine prošla sam osam postupaka potpomognute oplodnje i četiri spontana pobačaja, od kojih su dva bila gadna. Ne govorim u ime svih žena, ali govorim u svoje ime o tome kako je naša borba protiv neplodnosti uticala na ljude na oko nas i kako su ti ljudi u najboljoj namjeri pokušavali da komuniciraju sa nama, ali često su sve te dobre namjere bile baš uzrok još veće boli.

Kako se ponašati ako se drugarica bori sa neplodnošću?

Ne skrivajte svoju trudnoću pred njom.

Ćutanje nas nekad ubija više od riječi, a skrivanje je slično ćutanju. Ako ste dobre prijateljice i ako si vijest o svojoj prvoj trudnoći sa njom podijelila onog trenutka kad si vidjela + na testu, zašto sad kad i ona želi postati mama čekaš mjesecima da joj kažeš tu vijest? Misliš da ćeš je povrijediti, jer si ti opet uspjela, a ona nije? Ima smisla. Ipak, kako misliš da će biti bolje kad to sazna kad ti već stomak jako iskoči?

Na poslu gdje sam radila, ljudi oko mene su znali da suprug i ja idemo doktoru kako bismo postali roditelji. Kolega koji je sa mnom radio u istoj kancelariji rekao mi je da će postati tata nekoliko nedjelja prije samog događaja, a jedna od najboljih koleginica čekala je dan prije nego što je otišla na održavanje trudnoće da mi to saopšti.

Svi su drugi znali osim mene. I moja odlična prijateljica čekala je pet mjeseci da mi kaže da je opet trudna, rekla mi je to tek kad sam ja po tko zna koji put rekla da sam opet ugledala + na testu.

Taj put nisam postala mama, plus je ubrzo postao minus. A ja sam potonula i jer sam shvatila da mi ljudi skrivaju stvari. Niko mi nije ukrao trudnoću, nikom se nije rodilo dijete umjesto mog. Zato mi nije bilo jasno čemu to skrivanje uzalud. Svaki put bih isplakala tu novost čim bih došla kući, ne zato što sam bila ljubomorna, nego jer sam bila ‘šugava’, ona koju izbjegavaju.

Moj umočio samo jednom i opa, dijete!

Ako vam se neko otvori po pitanju želje oko djeteta, dosta je blesavo reći na to: A mi pokušali jednom i odmah dobili dijete! ili Pozajmiću ti ja svog muža, taj napravi dijete čim me pogleda. Oboje sam čula. Možda mislite da ste duhoviti, ali niste. Samo ste nepromišljeni i sebični. Kako ta informacija pomaže vašoj prijateljici? Jeste li je uopšte slušali da je čujete ili ste je slušali samo da nešto kažete?

U situaciji kad vam se neko otvori i požali nema mjesta da ulećete i postajete centar tog razgovora, pogotovo da tako okrenete priču i praktično kažete ‘pih’ problemu te drugarice.

Možda tako Bog želi

Nakon prvog spontanog pobačaja, koji nažalost nisam skrivala, jer sam već ranije svima rekla da sam trudna, jedna osoba, koja je velika katolkinja, rekla mi je  nešto što baš nikad neću zaboraviti. Ja sam danima nakon toga plakala.

Možda Bog tako želi. Vi ste divan par i možda Bog smatra da ste dovoljni jedno drugom, rekla mi je dok sam ja u šoku to slušala, ne znajući šta da kažem na to.

Molim vas, nemojte to nikom govoriti. Prebacivanje odgovornosti na Boga, na bilo koju treću osobu i implikacija da neko tamo ne želi nešto što mi jako želimo nije pozitivna podrška.

A zašto ne usvojite?

Opšte je poznato da je usvajanje proces kao kad odeš u prodavnicu i kupiš lutku, jednostavno i bezbolno.

Oni koji žele da usvoje dijete će to i pokušati, ali oni koji žele postati roditelji biološkim putem ne žele da čuju da treba od toga odustati jer, eto, ima djece koju mogu usvojiti.

Treba samo da se opustiš.

Niko se nikad nije opustio samo zato što mu je to neko rekao. Zapravo, većinom to ljude dodatno razljuti. Opuštanje nije stvar koju dobiješ pritiskom, a uostalom otkud ta glupost da će samo opuštene žene roditi?

Ima još puno toga što sam čula, a najzabavnija je bila ona možda je neko bacio urok na tebe. Ajde nemojte ženama koje su ionako emotivno načete davati ideje da idu da skidaju uroke ili nešto drugo.

Ima ta neka baba iz Hercegovine čiji čaj popiješ i odmah zatrudniš, ali niko ne zna ko je tačno ta baba. Ili, moraš noge visoko držati nakon seksa 20 minuta. Ili, jesti puno ananasa. Ili, ići na akupunkturu.

I mi smo se borili. Trebalo nam je nekoliko mjeseci.

Kad sam nedavno pročitala objavu jedne poznate žene kako su se ona i suprug isto borili da dobiju dijete i kako razumije žene koje se bore sa neplodnošću, jer je i ona prvi mjesec ugledala minus na testu, malo je reći da sam bila ljuta što je tako banalizovala problem neplodnosti.

Ne, ne boriš se s neplodnošću ako ne ostaneš trudna nakon mjesec ili šest mjeseci pokušavanja. Ne, ne razumiješ žene koje se zaista bore i obilaze doktore, kljukaju sebe hormonima bodući se injekcijama svaki ciklus, čekaju tu savršenu jajnu ćeliju i savršeni spermatozoid da se spoje i razviju u jednu prekrasnu blastocistu, pa zatim u fetus, pa na kraju u živu bebicu.

Ali, možete biti podrška.

Ne izbjegavajte da pozovete tu prijateljicu na proslavu rođendana svog djeteta misleći da će njoj biti dosadno ili tužno. Ne znam zašto, ali dio prijatelja jednostavno prestane da vas uključuje u bitan dio života koji uključuje djecu, sve dok vi sami eventualno ne postanete roditelji.

Pitajte prijateljicu kad je sljedeći ciklus potpomognute oplodnje, pa da odete sa njom jednom u čekaonicu, da joj kupite prenatalne vitamine i neku knjigu, odvedete je u bioskop ili pozorište, da joj zaista pomognete da se opusti i da se ne osjeća usamljeno. Upitajte je sve o postupku koji prolazi ako vidite da želi da razgovara o tome, neka vam kaže sve o hormonskim injekcijama, o fizičkoj i psihičkoj boli, o debljanju i nesanici, o gušenju u suzama i ponovljenim pobačajima.

Prijateljice bi trebale da dijele i dobro i zlo, da budu tu i kad nije baš najzgodnije. Da umre, uzeli biste koji sat slobodno da joj odete na sahranu, zar ne? Zašto joj ne biste radije tih nekoliko sati pažnje poklonili dok je živa? Možda sam sad previše gruba, ali razmislite o tome.

Ako ona ne želi da razgovara o tome, poštujte to. Ako želi da bude sama, poštujte to. Svi imamo svoje načine suočavanja sa teškim situacijama i možda moj način razmišljanja nije ni približno jednak načinu razmišljanja neke druge buduće mame. Vi ste joj prijateljica, vi je znate bolje od mene.

Samo nemojte nametati neka očekivanja. I govoriti biće sve u redu sljedeći put. Jer, šta ako ne bude? Ne postavljajte očekivanja za nju, samo budite uho za slušanje i rame za plakanje. Čokolada i vino takođe pomažu.

Zapratite nas i putem Vibera. Kliknite OVDJE i pridružite nam se! 🙂