Kad kažemo okean zamislimo dubine, beskraj, one raznolike nijanse plavetnila koje su tako tajne i umirujuće. Upravo naziv “Okeani” nosi zbirka poezije mlade djevojke i učenice trećeg razreda banjalučke Gimnazije Marije Aćimović, koja će doživjeti svoju zvaničnu promociju 8. septembra u Muzičkom paviljonu u parku “Petar Kočić”.

“Moj okean je moja poezija, a sitne kapljičaste tvorevine u obliku suza koje predstavljaju osjećanja su moje pjesme. Na koricama ove knjige je oslikan upravo taj simbol i motiv. Mojim okeanima plove još neka značenja koja ostaju pjesnička tajna“, kazala je Aćimovićeva.

Kako kaže, pisanje pjesama, pa tako i zbirke, za nju nikada nije bilo izazov, već odlazak u samo njenu igraonicu i fabriku riječi, u kojoj najradije provodi vrijeme.

“Objava knjige za mene predstavlja ostvarivanje moje zadužbine prema dugogodišnjem pisanju i težnje da baš u ovom, meni važnom broju godina, 17, ostvarim svoju najveću želju – pipljivu zbirku pjesama potpisanu mojim imenom i prezimenom. Dakle, došla je kao poklon sebi samoj za punoljetstvo”, izjavila je Aćimovićeva za “Nezavisne”.

Ona je istakla da je godine svoga odrastanja provela čitajući poeziju, a posebno su je radovale i podsticale pjesme Desanke Maksimović.

S obzirom na to, posebno sjećanje i događaj u mojoj karijeri jeste 29. poetski konkurs ‘Desanka Maksimović’, održan u Valjevu u maju 2021. godine. On je ovoj zbirci donio Drugu nagradu, na čast pregledu Matije Bećkovića, akademika i pjesnika, Dragana Lakićevića, književnika i glavnog urednika Srpske književne zadruge, i Vere Vaš, profesorice književnosti. Takođe, mnogo sam počastvovana i ponosna na to što je Dragan Lakićević recenzent ove zbirke“, pojasnila je Aćimovićeva te dodala da će njena knjiga uvijek naći put do onih do kojih treba.

Nastavlja objašnjavati da iako piše od samog saznanja za slova i prvu pisanu riječ, zbirka “Okeani” je nastajala u četiri godišnja doba.

“U svakom od njih pronašla sam inspiraciju u minornim okolnostima koje priroda i svi njeni oblici života donose. Upravo ta istinska osjećanja i duboki doživljaji pretočeni su u stihove, odnosno pjesme koje se nalaze u ovoj zbirci”, kazala je Aćimovićeva.

Podrška su joj porodica, prijatelji i mentori, a poseban vjetar u leđa joj daje i njeno lično ushićenje i zadovoljstvo nakon svake napisane pjesme.

“Moje pjesme su moji vječni potomci, dolazak svakog novog mi pričinjava izuzetnu dragost i radost. Poeziju smatram talentom i darom koji je jednako važan kao i svaki drugi, tako da je objava knjige isključivo moja, duhovna prednost nad samom sobom, mom ja u prošlosti. Budućnost planiram posvetiti prirodi, te što boljem osjećanju i otkrivanju njenih darova nama, kako bih pomogla čovječanstvu; duhovno pisanjem, a fizički istraživanjem”, izjavila je ona te je za kraj izdvojila svoju pjesmu “Val”.

“U mojoj pjesmi ‘Val’ postavljam retoričko pitanje: ‘Nije li razlika divna, ma koja?’, gdje upravo i poručujem da treba da budemo ono što jesmo i ličimo isključivo na sebe”, zaključila je Aćimovićeva.

(nezavisne)