Da li su i vaši mališani opsjednuti dinosaurusima? Pogledajte šta se zapravo krije iza toga!

Ta bića izumrla prije 65 miliona godina nekako su našla put do znatiželjnih dječjih umova. Djeca znaju da imenuju i vrste, obožavaju da listaju knjige o dinosaurusima, gledaju crtane sa njima, a o igračkama da ne govorimo.

Naučnici tvrde da bar trećina djece koju su posmatrali ima psihološki fenomen koji počinje da se javlja oko 18. mjeseca djetetovog života. Imaju jak interes, što nije loše, jer postaju pažljiviji, posvećeniji, raste im pažnja, ali i vještina obrade informacija koje do njih dolaze.

Na primjer, ako vaše dijete zna svakog dinosaura poimence i još razumije da li je biljojed ili mesožder, to je odličan temelj za dalje učenje, ali i za školu. Ovakvo intenzivna interesovanja u prosjeku traju između šest mjeseci i tri godine.

Za malu djecu dinosaurusi su “bića” koja su oličenje nepoznatih i gotovo mističnih osobina. Tu su oštri zubi, velike kandže, ljuskasta tijela, neobični udovi… Kako da se pomirite s nečim tako velikim, strašnim i nepoznatim, osim da ga upoznate i to tako dobro da saznate sve o njemu? Čak i to da su izumrli i da više ne hodaju zemljom. Ta spoznaja na djecu može djelovati vrlo umirujuće i pomoći im da se lakše nose sa drugim zastrašujućim životinjama ili ljudima.

Ova bića uče djecu ponajviše kako vrste nastaju i nestaju, kako se privremeno prilagođavaju i preživljavaju. Zainteresovanost za dinosauruse takođe pomaže djeci da dobiju uvid u starost i vremensku crtu života na zemlji, pa cijene ta zanimljiva bića koja su nekada davno postojala.

Neki naučnici vjeruju da fascinacija dinosaurusima nije ništa drugo nego davno ukorijenjen instinkt lovca i lovine. Dakle, prema njihovim razmišljanjima, djeca su vođena osnovnim nagonom “zanimljiv si mi jer bih u drugim okolnostima ja bio lovac, a ti moja moguća hrana” ili “zanimljiv si mi, jer bi ti mogao biti lovac, a ja hrana koja bježi od tebe”.

Poljski psiholog Kazimir Dabrovski šezdesetih godina je pretpostavio da postoji pet područja u kojim djeca pokazuju intenzivno i prekomjerno uzbuđenje ili superosjetljivosti. To su psihomotorno, taktilno, emocionalno, intelektualno, pa i imaginacijsko područje. Ljubav prema dinosaurusima pokriva više od jednog područja. Djeca razmišljaju intelektualno, tražeći odgovore i objašnjenja na svoja pitanja. Te informacije potom obrađuju i svrstavaju u kategorije. Svakako uključuju i maštu, uranjajući u nepoznati svijet fantazije, izmišljajući priče koje možda imaju, a možda i nemaju veze sa istinom.