Srpska pravoslavna crkva obilježava danas praznik posvećen Svetom prvomučeniku i arhiđakonu Stefanu – Stefandan.
Sveti Stefan bio je Jevrejin i rođak apostola Pavla. Prvi je od sedam đakona koje su sveti apostoli rukopoložili i postavili na službu oko pomaganja sirotinje u Jerusalimu. Zato je i prozvan arhiđakonom.
Svojom vjerom činio je mnoga čudesa među ljudima, a svojim protivnicima Jevrejima suprotstavljao se mudrošću i silom Svetog Duha. Optužen je da je hulio na Boga i na Mojsija, a uz pomoć lažnih svjedoka i osuđen.
Svetitelj se, ozaren svojom vjerom, obratio narodu i govorio o mnogim dobročinstvima koja je Bog učinio narodu Izrailja i nazvao ih izdajnicima i krvnicima Hristovim.
Ubrzo poslije toga izveli su ga iz grada i kamenovali. Među mučiteljima nalazio se i njegov rođak Savle, kasnije apostol Pavle. Stefanovu mučeničku pogibiju gledala je sa nekog udaljenog mjesta i Presveta Bogorodica sa Svetim Jovanom Bogoslovom i usrdno se molila Bogu za ovog stradalnika istine i vjere.
Sveti Stefan je prvi hrišćanin koji je stradao za Gospoda i zato se naziva Prvomučenik. Tijelo svetog Stefana krišom je uzeo i sahranio na svom imanju potajni hrišćanin i knez jevrejski Gamalil.
Narodna vjerovanja i običaji
Sveti Stefan se uvijek slavi 9. januara, trećeg dana Božića i jedna je od većih slava u našem narodu, a prva krsna slava u godini.
Najrašireniji običaj je da se na Stevanjdan iznosi božićna slama iz kuće, koja se, zbog vjerovanja u njenu plodotvornu moć, prvo pažljivo pometena i skupljena, ostavlja u štalu, privredne objekte, voćnjak ili među pčele, radi podsticanja roda ili napretka.
U Vojvodini je tradicija da slamu iznose žene, tiho, da se ne bi čulo kako odlazi Božić. One metlu kojom je božićna slama pometena, ne koriste tokom godine, već radi zdravlja čuvaju.
Za ovu slavu, šaljivo kažu da je drže škrtice, jer siti gosti poslije Božićnog slavlja, teško da mogu mnogo da pojedu i popiju.
Ipak, za ovu kao i za sve slave slavljene na našim prostorima najvažnije je da domaćin na sto iznese slavski kolač, da na trpezi uz ikonicu sveca – Svetog Stefana, gori slavska svijeća i da u domaćinovu kuću dođu njegovi najbliži – rodbina, kumovi, bliski prijatelji. Bez njih, ništa od navedenog nema smisla.
U šumadijskim selima se na Stevanjdan “polaze šljive”. Domaćin sa sjekirom odlazi u voćnjak da “posiječe nerodno”. Uzmahne sekirom, ali neko ko je s njim ga odvrati od sječe govoreći da ne siječe, jer “rodiće ove godine”. Zatim se stavi blagorodna slama u raklje svakog stabla koje je “podbacilo”.
