
Ovo je najradosniji dječiji praznik!
Srpska pravoslavna crkva sutra slavi Lazarevu subotu ili Vrbicu, praznik koji se uvijek slavi subotom, u šestoj nedjelji posta. Posvećen je sjećanju Hristovom vaskrsenju Lazara i njegovom ulasku u Jerusalim, kojeg su dočekala djeca. Mnoge porodice ovaj dan slave kao krsnu slavu.
Vrbica se smatra dječijim praznikom, jer je Hristos polazeći u Jerusalim rekao: “Pustite djecu k meni, jer takvih je Carstvo nebesko”.
Ko je bio Lazar?
Lazar je bio veoma imućan čovjek, koji je pomagao Hrista i njegove apostole, a kada je umro, Hrist ga je svojom čudotvornom moći vaskrsao četvrtog dana. To je vidjelo mnogo ljudi, pa se vijest o čudu Hristovom proširila na sve strane.
Upravo to čudo razljutilo je judejske sveštenike zbog čega su mu presudili raspećem.
Poslije vaskrsenja, Lazar je živio na Kipru još četrdeset godina, a njegove mošti odatle su prenijete u Carigrad 890. godine, gdje i danas počivaju. Na nadgrobnoj ploči pisalo je “Hristov prijatelj”.
Veoma interesantni običaji
Nekada se na Lazarevu subotu odlazilo po vrbove grančice, koje su već ranije stariji nasjekli, onda su se vraćali u crkvu gdje se vršilo osvećenje Vrbice. Ona je dijeljena djeci, a ona su njom kitila kuće. Zato se ovaj praznik zove i Vrbica.
Do Drugog svjetskog rata, Lazareva subota proslavljala se i kao školska svečanost. Djeca su se, lijepo obučena, ukrašena zvončićima, kretala u povorkama i provodila vrijeme u igri oko kakvog izvora.
Neko na ovaj dan odlazi na rijeku da se umije, onda je stavlja kamičak na nogu i baca što dalje govoreći: “Koliko sam ovaj kamen bacio, toliko zmija daleko od mene bila.
U nekim mjestima kod nas, postoji i običaj po imenu Lazarice, kada djevojke okićene vrbovim granama, idu od kuće do kuće i pjevaju pjesme koje prizivaju zdravlje.
“Igraj, igraj, Lazarke,
gola, bosa, Ciganke,
ova kuća bogata,
ima dosta dukata,
i u toru ovčice,
a u kući dječice…”
Uz djevojke idu dva do tri muškarca sa štapovima da “brane” djevojke od nasrtljivaca i da nose skupljene darove. Nekad se jedna od djevojaka obuče u muško i predstavlja Lazara.
Pored toga, unošenje grana vrbe u crkvu i kasnije u kuću, nije jedini običaj koji na ovaj praznik uključuje najmlađe – mališani na Vrbicu nose zvončiće vezane za trobojku, čime objavljuju pobjedu života nad smrću.
Običaj je da se djeca, ukrašena zvončićima i vjenčićima, lijepo obuku, odakle i potiče izreka: “Udesio se, kao za Vrbicu”.
Danas se bere i cvijeće koje se ne unosi u kuću, već potopi u vodu da prenoći, a ujutru se, na Cvijeti, ukućani njome umivaju, kako bi bili zdravi tokom cijele godine.
Lazareva subota slavi se i kao krsna slava, sa obavezno posnom trpezom.
Ne rade se teži poslovi.