Košaraška reprezentativka Srbije Saša Čađo zlatnim slovima biće upisana u istoriju sporta Banjaluke, kao prvi sportista koji je nakon rata u ovaj grad donio olimpijsku medalju.

Put do ovog uspjeha bio je trnovit, a porodica, prije svega otac Čedomir, majka Brankica i tri sestre Vanja, Vera i Danica, od prvog dana vjerovali su u nju.

Saša je karijeru počela u Borcu iz Banjaluke, afirmaciju je stekla u Mladom Krajišniku, a potom ostvarila bogatu internacionalnu karijeru. Osvajanjem olimpijske medalje Saša je je stala uz sportske veličine Banjaluke kao što su Slađana Golić, Milorad Karalić, Abaz Arslanagić, Anton Josipović…

Sve utakmice, u društvu prijatelja, porodica je pratila preko malog ekrana, a kako se sada osjećaju, kaže otac Čedomir, gotovo da je nemoguće opisati.

Nema veće sreće od one koju možete doživjeti kao otac od one kada vam dijete osvoji medalju na Olimpijskim igrama. Jednostavno, to sam doživio i mogu o tome da govorim. Koliko je ovo veliki rezultat još uvijek vjerovatno niko od nas nije svjestan jer sada zaista uživamo u velikom slavlju – rekao je otac Čedomir koji nam je otkrio da je probudio Sašu pred utakmicu protiv Francuske.

– Utakmica se igrala nešto prije 12 sati po brazilskom vremenu. Ja sam je nazvao ujutro, tri sata pred utakmicu bila je još u krevetu, a mi od izbuđenja cijelu noć nismo spavali. Odmah sam joj rekao da ustaje, da ubrza malo, da trči uz stepenice na šta mi je odgovorila: „Tata, ne brini, sve je u redu, letjeću po terenu“. Ono što je obećala to je i uradila, letjela je po terenu i donijela nam medalju – kaže ponosni otac.

Nakon meča je bilo i suza. Sestre Vanja, Vera i Danica jednostavno nisu mogle da izdrže sve te emocije.

– Odmah poslije meča smo se čuli, zvala nas je iz svlačionice da podijeli radost sa nama. Rekao sam joj da je ona naš ponos ali nismo dugo pričali. Bilo je suza, a u svlačionicu je ušla Marina Maljković. To je značio i prekid ovog kratkog razgovora – rekao je Čađo.

– Saša je zaista presrećna, osjeća se odlično i jedva čeka da dođe u Banjaluku. Mislim da je to zaslužila, da bi došla do ovog uspjeha radila je izuzetno naporno; da bi došla do pozicije da igra za Srbiju morala je uvijek da bude spremna 120 posto. Bilo je napotno ali isplati se, ova medalja je nagrada za sve što je postigla – rekao je Sašin otac Čedomir Čađo.

Stojnić u timu

Saša Čađo nije bila jedina Banjalučanka u timu Srbije. Naime, fiziotarapeut Branko Stojnić brinuo se srpskim košarkašicama, a on je uz izabranice Marine Maljković bio i na prethodnom Evropskom prvenstvu kada su košarkašice takođe zabilježile veliki uspjeh.

Izvor: blic