Prema kalendaru Srpske pravoslavne crkve, danas se obilježava Tucindan – dan kada se priprema božićna pečenica. Običaji na Tucindan vode porijeklo još od davnina.

Tucindan pada dva dana prije Božića. Toga dana tuče se, tačnije, ubija se prase božićnjarče za božićnu pečenicu, pa se taj dan zove Tucindan. Od imovinskog stanja i potrebe ukućana zavisi veličina pečenice – negdje je to prasence, a negdje cijelo svinjče. Nekada se pečenica tukla, ubijala krušicom soli, a kasnije su počeli da je ubijaju ušicama sjekire. Ubijeno ili samo ošamućeno prase se kolje i hvata mu se krv koja se miješa sa mekinjama ili drugom stočnom hranom, pa se time hrani stoka da bi bila napredna i zdrava.

Na ovaj dan NIKAKO ne treba tući djecu! Evo i zašto! Negdje se pored pečenice, obavezno za Božić kolje kokoška ili pjevac i to na kućnom pragu. Kokoš pojedu svi ukućani, a perje se zakopa u mravinjak kako bi bilo perja kao mrava.

Prase ili svinjče kolju se u znak prinošenja žrtve višim silama, da bi stoka bila napredna, a pijetao ili kokoš se kolju za napredak pernate živine.

U narodu postoji vjerovanje da utroba pečenice pripremljene na Tucindan ima ljekovita svojstva i da je valja stavljati na bolna mjesta.

Na Tucindan ne valja tući djecu ili da se djeca međusobno tuku i svađaju, jer se vjeruje da  će cijele godine biti nevaljala i da će dobijati batine ili biti bolešljiva.  Ako neko nekog i slučajno udari, taj udareni mora brzo da izgovori: Ćiri, miri da imaš dvadesetčetiri.