Veoma je zanimljivo porijeklo položajnika i njegova simbolika u našem narodu…

Polažajnik se obično ne bira niti se poziva posebno, već se prepušta slučajnom namjerniku.

Ali ipak, ako je prošlogodišnji polažajnik bio srećne ruke toj kući, onda dogodine naprave ustupak, pa ga opet pozovu da bude polažajnik u toj kući. A, ako je bio baksuz, onda mu poruče da ne dolazi sljedeće godine. Bilo da se pozivao ili ne pozivao, najbitnije je da polažajnik ima čistu dušu i dobre namjere.

Običaj polažajnika u hrišćanskoj tradiciji vodi porijeklo još od Mudraca sa istoka, koji su vođeni zvijezdom stigli na mjesto gdje se Hristos rodio, poklonili se novorođenom djetencetu i donijeli mu darove. Kao uspomenu na njih uveden je običaj da prvo strano lice koje stupi u neku kuću na Božić bude polažajnik koji će toj kući poželjeti dobro zdravljesreću i uspjeh.

Sa druge strane, u nauci postoji uvjerenje da kult polažajnika vuče korijene još iz pradavnih vremena, kada se vjerovalo se da je polažajnik mrtvi predak u vidu putnika namjernika – božanskog gosta, pa to objašnjava i velike počasti sa kojima se polažajnik dočekuje. Tada se još vjerovalo da se mrtvi preci pojavljuju u vidu nekih domaćih životinja, pa su tada životinje uvođene u kuću kao polažajnici. Ovaj običaj se u nekim krajevima zadržao sve do početka ovog vijeka: negdje su uvodili vola, negdje svinju, negdje tele.

Ovo su pravila koja svaki polažajnik MORA da ispoštuje!

  • Običaj je da polažajnik ne pije i ne jede prije nego što dođe u kuću u kojoj će biti polažajnik.
  • On obavezno mora da stupi desnom nogom u kuću, da bi kuća imala napretka i pozdravi ukućane riječima: Hristos se rodi i srećan vam Božić, a domaćini mu odgovaraju: Vaistinu se rodi.
  • Polažajnik zatim prilazi vatri, uzima žarač, džara po vatri, udara po rasplamtelim badnjacima i govori:

Koliko varnica, toliko sreće u ovoj kući.

Koliko varnica, toliko u domaćinskom džepu novaca.

Koliko varnica, toliko u toru ovaca.

Koliko varnica, toliko prasadi i jaganjaca.

Koliko varnica, toliko gusaka i piladi.

A najviše zdravlja i veselja.

Po završetku, ostaje mu da uradi još nekoliko bitnih radnji:

  • Kada polažajnik završi sa džaranjem vatre, on ostavi žarač i pomjeri malo badnjake na vatru – radi napretka i baci neki metalni novčić u vatru.
  • Domaćica ga zatim ogrne kožuhom ili vunenim pokrivačem, da bi se na mlijeku hvatao kajmak debeo kao taj pokrivač.
  • Polažajnik se zatim posadi na tronožac da sjedne pored vatre.
  • U trenutku kada polažajnik sjeda, domaćin pokušava da mu izvuče tronožac da bi on pao i prikovao se za zemlju, jer će se tako sreća prikovati za tu kuću.
  • Polažajniku se zatim izuje cipela sa desne noge i obuća se okači za gredu.
  • Pred njega se zatim iznosi rakija i druga posluženja.