Postoji vjerovanje i da ovaj praznik otkriva kakva će biti godina pred nama…
Svake godine 27. januara slavi se jedan od najvećih pravoslavnih praznika – Svetog Savu ili Savindan, praznik posvećen najvećem srpskom svetitelju, zaštitniku škole, učitelja i đaka.
Srbi ga vijekovima vole i poštuju i vjeruju da predskazanja na njegov dan ukazuju kakva je godina pred nama. Vjeruje se da ovaj svetitelj može da umiri more i oluje kao i da stvori vodu iz kamena…
Postoji i vjerovanje da na taj dan ne treba nositi crveno, kao ni oštriti noževe, britve i druge alate… Ovo vjerovanje potiče iz starih vremena, dok su seljaci strahovali da im vukovi ne pojedu stoku.
Sveti Sava se smatrao pastirom i zaštitnikom stoke, te se ona na Savindan po običaju sama puštala na ispašu. Međutim, crveno se nije nosilo, jer se vjerovalo da boja krvi privlači vukove. Isto tako na taj dan ne valja otvarati britvu i oštriti noževe ili bilo koji alat kako bi vukovima čeljusti ostale sklopljene.
Postoji i vjerovanje da je loš znak ako na Svetog Savu grmi i da će se sigurno nešto rđavo desiti, pošto su udari gromova izuzetno rijetka pojava zimi. O grmljavini na Svetog Savu govori se i u narodnoj pjesmi “Početak bune na dahije”.
Isto tako, postoji i vjerovanje da sunčan dan na Svetog Savu donosi blagostanje i srećnu i rodnu godinu.
Domaćice, navalite na spremanje
Iako je današnji dan crveno slovo, na Svetog Savu za kućne poslove uglavnom važi suprotno od onoga što je uobičajeno na velike praznike. Baš zato što se stoka u staro vrijeme puštala sama na ispašu, smatralo se da domaćin Savindan treba da iskoristi za sve bitne kućne poslove.
Žene danas smiju da rade kućne poslove, a čak je poželjno da se obavi veliko spremanje.
Smatra se i da djeca na Svetog Savu treba da nauče nešto novo, makar neku novu pjesmu, jer će se u suprotnom ulijeniti i neće dovoljno napredovati cijele godine.
