Uticaj majke na psihički razvoj djeteta jedna je od najznačajnijih i, možda, najeksploatisanijih tema u psihologiji. Kvalitet emocionalne veze majka – dijete, kaže teorija, određuje kasniji odnos osobe prema sebi i svijetu oko sebe.
Koji je dominantni kvalitet ove dijade u našoj tradicionalno prezaštićujućoj sredini, da li se tip veze prenosi sa generacije na generaciju, kakva je uloga oca u svemu tome?
Očekivanje da postoji veza između načina na koji smo odgojeni i načina na koji odgajamo vlastitu djecu u načelu je potvrđeno. Preciznije, postoji slaganje u opažanju vaspitnih stilova roditelja bake i majke i to po kategorijama: odbacivanja, emocionalnog prihvatanja, prezaštićivanja i nedoslijednosti.
Takođe, kvalitet aktuelne dijade majka – trogodišnje dijete povezan je sa majčinim doživljajem vaspitnog stila njene majke. Dakle, majke koje se o vaspitnim stilovima svojih majki izjašnjavaju kao o emocionalno prihvatajućim, uglavnom podižu svoju djecu sa puno razumijevanja i topline, obezbjeđujući im sigurnu bazu za dalji rast i razvoj. Srećom, ovo je najčešći tip afektivne veze i u našoj sredini. Ono što je nekada bio fenomen vezan za djecu koja rastu bez majki, u domovima, danas se sreće i tamo gdje je majka fizički prisutna, živa i zdrava! Najčešće, ovo su hladne, distancirane majke, hladni i besprijekorno sređeni domovi, akcenat je na disciplini i higijeni (red i rad)… Ove majke najčešće nose doživljaj odbačenosti iz sopstvenog djetinjstva i o njemu saopštavaju u sličnim kategorijama.
Na kraju, majke koje se o svojim majkama izjašnjavaju kao o prezaštićujućim, pa i nedoslijednim, nešto od doživljenog prenose u interakciju sa djetetom. Nervozne i nesigurne, još uvijek pretjerano uključene u primarnu porodicu (vrlo često i žive u zajedničkim domaćinstvima) u kontaktu sa djetetom kao da stalno imaju loš “tajming”. Hrane ga, presvlače, obuvaju, nose, sputavaju inicijativu i entuzijazam djeteta. Redovno su previše nervozne da reaguju kad je djetetu potrebna pohvala, potkrijepljenje u vidu zagrljaja ili osmijeha.
Djeca u potrazi za majkom, igraju i ovu igru: postaju bolešljiva, trapava, nesigurna, emocionalno vezana.
Sve u svemu, prvi utisci autora istraživanja (prije statističke obrade podataka) kažu da je najzastupljeniji sigurni, prihvatajući tip veze između majke i djeteta, ali i upozoravaju da fenomen “brižne” majke, koji je u našoj kulturi favorizovan, daje nesigurnu, emocionalno zavisnu djecu, koja umjesto u samostalni rast i razvoj, energiju ulažu u strategije “obezbjeđivanja” majčine pažnje.
