Jedna naizgled obična djevojka iz Banja Luke, iz male BiH, nakon što je ostala bez posla i dečka,  sreću je potražila na Istoku. Dijana Dejanović danas je uspješni fotomodel i sve uspješnija glumica.  Njen posao se ogleda kroz rad sa najpriznatijim i najprofesionalnijim ljudima u pomenutim poslovnim sferama u Indiji. 

Dnevne novine Telegraph proglasile su je za lice godine 2012., a iza sebe ima snimljena tri filma. Trenutno radi na svom četvrtom visokobudžetnom filmu, pod palicom bolivudskog režisera Prawala Ramana, naziva ” Me aur Charles” ( Ja i Charles ). Dijana igra advokata jednog od tamnošnjih najpoznatijih serijskih ubica.

Naša Banjalučanka je u drugoj najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu, Indiji, među više od milijardu stanovnika, pronašla svoje mjesto pod suncem koje sija punim sjajem…

Banjalučanka Dijana Dejanović, sticajem okolnosti, uputila se na Istok. Bilo je to aprila mjeseca, 2011. godine. Njeni najbliži su bili u šoku i nevjerici, te su bezuspješno pokušavali da je spriječe: “Najviše sam razmatrala Ujedinjene Emirate. Oni nude razne poslove u ugostiteljstvu i avio kompanijama. Moja velika želja je bila da se preselim u Dubai i budem stjuardesa. Strah je bio prisutan, ali samo u trenutku kada sam dolazila tamo. Onoga momenta kada sam stigla na odredište, shvatila sam da je sve u redu, da nema mjesta strahovima, pa je nadvladala želja da vidim i naučim što više”, iskrena je Dijana.

U današnje vrijeme postoje Agencije za posredovanje u zapošljavanju, najviše ih ima u Srbiji. Djevojkama koje tragaju za inostranim poslovima, preporučila bih da idu isključivo preko njih, pošto je to najsigurnija varijanta. Avio kompanije posjećuju sve veće gradove u regiji i dovoljno je otići na njihov sajt i informisati se o rasporedu dolazaka. Kod njih se prijavljuje direktno.

indija1
Sada je rijetko kući, zbog učestalih snimanja

Međutim, sudbina je za nju imala druge planove: “Moj prvi posao u Kalkuti je bio u jednom italijanskom restoranu, gdje sam radila kao hostesa. Tu me je primijetio poznati modni fotograf i ponudio mi da radim sa njim. Meni je to bilo zabavno i nisam modeling smatrala poslom, ali nakon kratkog vremena postala sam prilično uspješan model u tom gradu i odlučila sam se posvetiti samo tom poslu.”

Bio je to poznati indijski modni fotograf, Kaustav Saikia, koji nije ostao ravnodušan na Dijaninu ljepotu i gracioznost gazele. “Kada sam došla u Indiju, izgubila sam nekoliko kilograma i smatrali su me mršavom. Modeli ovdje najviše rade kataloge indijske odjeće, a za to su poželjne žene sa oblinama. Čak i kada sam prešla u Mumbai i živjela sa modelima iz cijeloga svijeta, nisam nikada vidjela nekoga ko je jako mršav ili ko se izgladnjuje. Djevojke i momci se trude da se zdravo hrane i idu u teretanu. Za jako mršave ovdje nema posla, ni u modelingu, ni na filmu.”

indija2
U toplini svoga doma

Dijanin život dobija jedan sasvim drugačiji smjer. Neobičan, nesvakidašnji, prepun zanimljivih događaja. Ubrzo, Dijana otkriva jedan sasvim novi svijet, svijet filma. “Prvu ponudu za film sam dobila u Kalkuti. Producenti dječijeg filma “Jole Jongole”, koji je režirao poznati indijski režiser Nitish Roj, pozvali su me na audiciju, na kojoj sam dobila ulogu. Tako je krenulo. U Tolivudu sam snimila 3 filma, a upravo završavam sa snimanjem svog četvrtog filma, koji je moj prvi Bolivudski debi.”

Sasvim drugačiji mentalitet, kultura, običaji. Dijana se uklopila u indijski životni prostor, onoliko koliko je istinski mogla: “Malo je to komplikovano. Kada duže vremena živiš negdje vani, gdje god odeš, osjećaš se negdje između. I kod kuće i u novoj državi.”

U Banjoj Luci sam svakih nekoliko mjeseci. Samo prvi put sam ostala godinu dana i shvatila sam da je to previše. Najduže što sada ostajem je šest mjeseci. I pored svega, u Indiji me ipak drži samo posao koji neizmjerno volim. U budućnosti planiram da se odselim malo bliže nama, ali ne planiram da se vratim u Banja Luku. Iskreno, ne vidim tu neku budućnost.

indija3

U današnje vrijeme, kontakt sa najmilijima je jednostavan, pa se geografska daljina gubi, odnosno barem se malo ublaži preko komunikacijskih mreža, skypa, vibera i facebooka. “Najviše mi nedostaju porodica, prijatelji, psi, svjež vazduh i hrana. Sa sobom uvijek nosim vegetu i kuham sve što poželim. Jedino je malo problem sa mesom; piletina i riba se svugdje mogu naći, ostalo malo teže.”

U Indiji ju je najviše fasciniralo poštovanje tradicije. Tamo čak 95% brakova i dan-danas su ugovoreni. Samo 5% njih završi razvodom: “Lično znam nekoliko slučajeva brakova gdje su se strankinje udale za Indijce. To se dešava u velikim razvijenim sredinama. Indijsko vjenčanje je divan ritual od nekoliko dana na koji se troše milioni. Pravi spektakl! Što se mene tiče, nisam isključiva kada je u pitanju brak sa Indijcem, ali njihov tradicionalan način zajedničkog života sa cijelom porodicom mi djeluje kao nešto na šta bih teško pristala.”

Svjedoci smo svakodnevnih medijskih priča o zlostavljanjima žena u Indiji, pa nismo mogli da ne upitamo Dijanu koliko su zapravo žene tamo bezbjedne: “Veliki gradovi su prilično sigurni. Naravno, kao i u bilo kom velikom gradu ili bilo kojoj državi, ja kao žena ne bih lutala sama mračnim, pustim, nepoznatim ulicama. Putovati željeznicom ovdje isto ne bih preporučila.”

Šta poručuješ mladim djevojkama koje nemaju dovoljno hrabrosti, a željele bi da svoju sreću okušaju u nekoj drugoj zemlji?

Kada sam preselila u Mumbai i počela živjeti u stanovima sa drugim modelima iz cijelog svijeta, shvatila sam koliko je to divan posao. Sve djevojke uglavnom studiraju, a sa vremena na vrijeme putuju na par mjeseci, rade jedan divan posao, zarade novac i vrate se kada žele. To je samo jedan primjer. Ima i drugih poslova koji se mogu naći,  kao sto sam već rekla, stjuardese koje stalno putuju ili poslovi na brodu. Ne treba se bojati, sada se sve radi preko agencija i potpuno je sigurno. Meni su putovanja najveće bogatstvo . Toliko toga se vidi i nauči.. pogotovo o sebi.