Grupa roditelja sadašnjih i ranijih korisnika vrtića “Marija Mažar” izrazili su nezadovoljstvo zbog premještanja vaspitača Slađane Mišić u drugi vrtić.
Njihova pisma prenosimo u cjelosti:
Poštovana gospođo Kurtinović,
Ovim putem Vam se obraćamo kao grupa korisnika usluga JU Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka, tj. kao grupa roditelja djece koja veliki dio svog dana provode u vrtiću “Marija Mažar”.
Iako duži period nismo zadovoljni dijelom usluga Centra, povod našeg obraćanja je posljednji u nizu događaja, a to je iznenadni (barem za nas) premještaj vaspitača Slađane Mišić u drugi vrtić.
Iako je Centar vrlo dosljedan u javnom prezentovanju cjenovnika usluga na više strana, objave kašnjenja u izmirenju obaveza od strane roditelja i sličnim objavama koje se odnose na obaveze roditelja, istovremeno potpuno izostaje informisanje (bilo bi izgleda previše da kažemo traženja našeg mišljenja) o promjenama koje su od suštinske važnosti za uspostavljanje baze za vaspitno-obrazovni rad naše djece i kreiranja adekvatnog okruženja.
Od njihovog očekivanja da ih ujutro dočeka njima poznati vaspitač, koji svu svoju energiju, kreativnost i vrijeme posvećuje njima, dobijamo frustraciju i iskazivanje otpora djece za sam odlazak u vrtić, a svima nama upoznavanje ko zna kojeg po redu vaspitača.
Neki od nas su došli do upoznavanja sa devetim (broj 9) u periodu od 2-3 godine, a našoj djeci je to deveti neznanac. To znači deveto prilagođavanje, deveti ciklus plakanja prilikom lijeganja uveče u krevet, prilikom ustajanja, oblačenja, odlaska do vrtića, ulaska u vrtić, obroka i odlaska na spavanje u vrtiću i jedinu sreću predstavlja izlazak iz vrtića.
Ne ulazeći u organizaciju rasporeda vaspitača neprihvatljivo je i da u toku ljetnih mjeseci imamo skoro svakodnevnu promjenu vaspitača, gdje se ponekad suočavamo sa situacijom da dijete vodimo od grupe do grupe skoro moleći vaspitača iz druge grupe da dijete taj dan bude smješteno u drugu grupu.
Da li znate da u svakoj, pa i u našoj grupi postoje djeca s različitim karakterima, preferencijama i ograničenjima, fizičkim, psihičkim, zdravstvenim, za koje je potreban duži period i posvećenost vaspitača da se upozna s istima?
Koji su to kriterijumi stručne javne ustanove da se ovakve promjene rade bez detaljne i stručne ocjene uticaja na našu djecu?
Podsjećamo Vas ujedno da je Zakonom o sistemu javnih službi i Zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju rad Centra kao javne ustanove definisan kao djelatnost od opšteg interesa i da se u u Zakonu o predškolskom vaspitanju i obrazovanju na više mjesta govori o partnerstvu predškolske ustanove i roditelja.
Partnerstvo vidimo samo kao pojam u okviru zakona, u svakodnevnom kontaktu ga ne osjetimo i ne vidimo, osim u odnosu s pojedinim vaspitačima, koje vrlo često prihvatamo kao dio naših porodica, kakvi su vaspitači koje smo imali do prije nekoliko dana Slađana Mišić i Svjetlana Čigoja.
Da li je partnerstvo samo izmirenje obaveza od strane roditelja ili je partnerstvo uvažavanje roditelja, njihovog stava i mišljenja?
Centar postoji radi nas i naše djece, koja su nominalno najveće bogatstvo svima samo kad se o tome govori i, podsjetimo, finansira se iz budžeta i fondova i ličnih uplata svih nas. Nama kao roditeljima, a nadamo se i Centru i svima vama pojedinačno zaposlenima u Centru, djeca su najvažnija.
Ujedno njihovo vaspitanje i obrazovanje je definisano i regulisano osnivačkim aktima i aktima koji regulišu vaš rad. Partnerstvo s roditeljima je neminovno i dosad nije postojalo.
U skladu s navedenim, a uzimajući u obzir i peticiju s potpisima koju dostavljamo uz ovaj dopis, od Centra i Vas lično tražimo naš dio partnerstva definisan zakonom, transparentnost rada Centra, pravovremeno izvještavanje o planovima koji direktno utiču na našu djecu i obavezu traženje našeg stava i mišljenja i posljednje jednako važno da vaspitač Slađana Mišić bude vraćena na mjesto vaspitača u vrtić “Marija Mažar” na radno mjesto gdje je prethodno bila angažovana.
Ujedno Vas obavještavamo da ćemo naše zahtjeve uputiti nadležnim organima gradu Banjaluka, gradonačelniku, nadležnom ministarstvu i objaviti u medijima uz istrajavanje u ispunjenju naših zahtjeva od strane Javne ustanove Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka.
U narednom periodu možete očekivati da nećemo prelaziti preko problema i uzroka našeg nezadovoljstva odnosom i radom Centra, što, vjerujemo, da će Centar podržati i ujedno olakšati rad Centra i rješavanje zajedničkih problema na dobrobit naše djece.
Ukoliko smatrate potrebnim stojimo na raspolaganju za dodatne razgovore.
Ovu peticiju, pored roditelja čija su djeca još obuhvaćena predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem, potpisuju i roditelji ranijih generacija djece koja su završila ovaj vrtić i vaspitači koji su svoju karijeru započeli pod mentorstvom vaspitača Slađane Mišić i Svjetlane Čigoja.
S poštovanjem, grupa roditelja vrtića “Marija Mažar”
**********
Poštovana gospođo Kurtinović,
Smatramo moralno ispravnim pružiti podršku vaspitačici Slađani Mišić, vaspitačici kojoj smo s punim povjerenjem godinama svakodnevno ostavljali svoju djecu. Nikada nismo ni pomislili da ih, ostavljajući ih s njom, ostavljamo kod nekoga ko ih samo čuva, već smo, naprotiv, uvijek znali da ih ostavljamo kod nekog ko čini čuda!
Vaspitačica Slađana Mišić s toliko ljubavi, žara, energije i entuzijazma radi svoj posao da smo svi vrlo zahvalni i srećni što su nam djeca bilo baš u njenoj grupi. Za njom smo plakali kad su djeca trebala krenuti u školu. Plakali, jer je vaspitačica Slađana Mišić svojim radom postavila visoke kriterijume i učinila da od onih koji s našom djecom rade očekujemo maksimum. Izuzetno cijenimo rad ove vaspitačice i smatramo nepravednom odluku da bude premještena u drugi vrtić protiv svoje volje.
U odgovoru Centra koji smo dobili stoji da smo svoje zahtjeve i svoj dopis pisali isključivo s aspekta roditeljstva, što nije tačno, s obzirom na to da peticiju potpisuju i roditelji koji se takođe bave vaspitanjem i obrazovanjem djece, ali i kolege vaspitači kojima je gospođa Mišić bila mentor ili su, na neki drugi način, s njom sarađivali.
Smatramo neprofesionalnim, a u krajnjoj mjeri drskim i neumjesnim, vaspitačicu koja je dokazani profesionalac u svom poslu kazniti premještanjem u drugu ustanovu protivno njenoj želji.
Žalosno je što nadležni najbolje radnike kažnjavaju i na njima se iživljavaju, dok neradnike puštaju da i dalje ne rade ništa.
Poslije toliko zasluženih nagrada koje je vaspitačica, gospođa Slađana Mišić, primila, smatramo da je krajnje vrijeme da ju nagradite POŠTOVANJEM!
Poštovanjem koje ćete pokazati poštovanjem njene želje da ostane u timu koji tako dobro funkcioniše.
S poštovanjem, grupa roditelja ranijih korisnika vrtića “Marija Mažar”
**********
Roditelji zaslužuju da dobiju najbolju moguću uslugu.
Nelogično je objašnjenje Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje da spajaju manje kreativne i više kreativne vaspitače. Svaki vaspitač ima svoj stil i dragocjen je slučaj kad vaspitači funkcionišu kao tim i uspješno su nagrađivani.
Naročito je nelogično da se iskusni vaspitači premještaju sa svojih radnih mjesta.
U cijelom procesu najviše stradaju djeca. Dijete koje mnogo vremena provede sa svojim vaspitačem stekne povjerenje i teško mu je da se pomiri s činjenicom da je to mjesto zauzela druga osoba.
U predškolskom uzrastu izražen je osjetljivi period za red, kako je isticala M. Montessori, to predstavlja osjećaj da je sve na svom mjestu, osjećaj sigurnosti, očekivanja i rutinu. Ugrožavanjem toga može doći do devijacija.
Razdvajanje od roditelja pri polasku u vrtić zna da bude teško i potrebna je adaptacija, tako i mijenjanjem vaspitača, osobe u kojoj djeca imaju sigurnost i povjerenje, dijete mora opet prolaziti kroz taj proces i osjeća se zbunjeno. Naruši se čitav rad u grupi. Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje daje takve odluke u kratkom roku ne poštujući vaspitače, ni roditelje, a posebno djecu.
Vaspitačica
