U BiH skoro svaki treći čovjek ima neki od simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), čije posljedice mogu da budu razvoj depresije i samoubistvo.
Ovaj zabrinjavajući podatak saopšten je na nedavno održanoj konferenciji „Mentalno zdravlje u BiH“, a procjenjuje se da oko 1,2 miliona ljudi ima neki od simptoma PTSP, dok oko 400.000 ima ovaj poremećaj.
Ljekari upozoravaju da od ovog poremećaja može da oboli bilo koja osoba, u bilo kojem periodu života.
Kod muškaraca je PTSP najčešće posljedica ratne traume, prijetnje oružjem, životno ugrožavajuće automobilske nesreće, prirodne katastrofe.
Najčešće traume kod žena su silovanje i zlostavljanje, fizičko zlostavljanje u djetinjstvu, prijetnja vatrenim oružjem.
Silovanje je izdvojeno kao traumatsko iskustvo sa najvećom vjerovatnoćom nastanka PTSP i kod muškaraca i kod žena.
Ivana V. iz Banjaluke kaže da je krajem srednje škole doživjela pokušaj silovanja, koji je bio praćen fizičkim nasiljem.
– Tokom jedne školske proslave, učenik starijeg razreda je pokušao da me siluje. Nekako sam uspjela da pobjegnem, ali trauma je ostala. Naime, par godina nakon ovog događaja pokušala sam da započnem vezu, ali nije uspjelo. Stalno su mi se vraćale scene iz prošlosti, pa sam odustala i od tada sam sama. Idem na psihoterapiju i nadam se da će doći dan kad ću normalno moći da živim –sagovornica “EuroBlic”.
Prema riječima načelnice Klinike za psihijatriju UKC RS Nere Zivlak – Radulović, PTSP je psihički poremećaj koji predstavlja produženi ili odloženi odgovor na stresnu situaciju.
– Osoba je najčešće preživjela neki događaj, koji je van okvira uobičajenih ljudskih doživljaja, na primjer nesreću izazvanu prirodnim ili ljudskim faktorom, torturu, silovanje – kaže Zivlak.
Prema nekim istraživanjima, od PTSP boluje oko 30 odsto ratnih veterana. Kod žrtava mirnodopskog nasilja javlja se u oko 20 odsto slučajeva, nakon prirodnih katastrofa kod 15, a nakon saobraćajnih nesreća kod sedam odsto osoba.
– Ponekad simptomi nestaju za nekoliko mjeseci. Ako traju od tri do šest mjeseci, takav PTSP se naziva akutni, ali nekad simptomi traju mnogo duže i bolest ulazi u hronični tok. Istraživanja pokazuju da i nakon 20 godina znaju da postoje simptomi vezani za traumatski događaj, kao što su osjećaj krivice i anksioznost. Osobe sa PTSP-om su često suicidalne, a poremećaj može rezultovati trajnim promjenama ličnosti zbog traume – kaže Zivlak.
Dalibor Jozičić, specijalista psihijatrije u Specijalnoj bolnici za hroničnu psihijatriju Modriča, ističe da kod djece i adolescenta do oboljenja mogu da dovedu otprilike isti traumatski događaji, kao i kod odraslih.
– S tom razlikom što se kod djece kao uzrok PTSP još može pojaviti i razvod roditelja, gubitak jednog ili oba roditelja, zlostavljane, maltretiranje od strane vršnjaka. Kod veoma male djece simptomi su mokrenje u krevet, zaboravljanje kako da hodaju ili nemogućnost hodanja – kaže Jozičić.
Objašnjava da neki ljudi obole nakon što im se prijatelji ili član porodice suoči sa opasnošću ili bude povrijeđen. Takođe, iznenadna, neočekivana smrt drage osobe može uzrokovati PTSP.
Važno je napomenuti da PTSP može da se vodi u trajanju od dvije godine. Ukoliko simptomi i dalje traju, dijagnoza se mijenja u Trajne promjene ličnosti poslije katastrofičnog iskustva.
– Rano postavljanje dijagnoze i blagovremeno započeto liječenje daju veće nade ka boljem ishodu, mada ni to ne mora da bude pravilo. Komplikacije u slučajevima alkoholizma, zloupotrebe droga, destruktivnog i nasilnog ponašanja, kada takve osobe mogu biti potencijalno opasne po sebe i okolinu, u značajnoj mjeri mogu negativno da utiču na tok i ishod liječenja – kaže Joldžić.
Faktori rizika
Faktori rizika javljanja PRSP su intezivna i dugotrajna trauma, ženski pol, loš socioekonomski status, nedostatak podrške porodice i prijatelja, seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, ranija traumatična iskustva.
– Simptomi PTSP obično su svrstani u tri grupe – ponovno proživljavanje traume kroz snove ili povratne i nametljive misli, izbjegavanje stimulusa koji podsjećaju na traumu, povišena nadražljivost i emotivna uzbuđenost – objašnjava Zivlak.
