Postoji li recept za srećan brak. Koji ja čarobna formula dugotrajne ljubavi? Kako da strast preživi više od 50 godina zajedničkog života? Toliko puta postavljana pitanja, ali sad tri para daju svoje recepte, počev od onih da ne večerate ispred televizora do potrebe za malim misterijama.
Zajedno već 56 godina – Gem (74) i Ezra (74) Haris, odrasli su Sent Katrini, selu na Jamajci. Ezra je emigrirao u Englesku sa 19 godina, a Gem je pošla za njim dva mjeseca kasnije. Vjenčali su se u avgustu 1958. Imaju troje dece, Dženifer (55), Kristofera (52) i Samantu (45), i četvoro praunučića.
Ezra objašnjava da mu je u Engleskoj bilo teško samom, te da je Gemu pozvao da dođe, da se vjenčaju i kupio joj je kartu. Ona je pristala, i od tada mu je život dobio sasvim noviu notu. Kada je riječ o braku, on smatra da konstantno mora da se radi na održavanju odnosa, a razgovor je najbitniji. “Morate da vodite računa i o djeci. I da vjerujete u Boga. Ako imate vjere u Boga, sve će biti u redu”, dodaje on. “Trudim se da budem dobar muž”.
Gem se pridružuje: “I sada se sjećam pogleda iz aviona kada sam putovala ka njemu u Englesku. Ne znam ni sama kako sam se usudila. Ezra me nije čekao na stanici, već sam došla taksijem do njega. I dan danas sam ljuta zbog toga. Od kuće sam ponijela vjenčanicu, i veo svoje majke. Tamo sam stigla 12. avgusta, a vjenčali smo se 30. Nedostajala mi je moja porodica, ali vremenom sam se navikla”. Gem objašnjava da su imali nesuglasica svaki dan, ali da su ih uspješno prevazilazili. Oboje su obožavali da posjete bar, popiju neko piće i plešu uz muziku.
Foto ilustracijaZajedno čak 73 godine – Gledis (100) i Fred Kroft (96), upoznali su se na igranki u Nju Maldenu (jugo-zapad Londona), 1931. godine. Gledis je tad bila radnica u fabrici, a Fred inženjer koji se tada pridružio vazduhoplovstvu. Vjenčali su se 1940. godine, prije nego što je Fred poslat preko granice. Nakon rata, par se nastanio u predgrađu Londona. Imaju ćerku Odri (69) i unuka Ijana (41).
“Upoznala sam Freda kada sam sa drugaricama otišla na igranku. Obožavala sam da plešem. Vjenčali smo se prije nego što je počeo rat. Nosila sam vjenčanicu koju su prethodno nosile moje tri sestre. Nismo imali puno gostiju, samo moje sestre i Fredova majka koja je napravila voćnu tortu“, objašnjava Gledis. “Nisam željela da pravimo djecu dok se rat ne završi, jer se mnogi očevi nikada nisu vratili. Tako je poginuo muž moje sestre, tužno. Odri smo dobili 1946. godine, poslije je bilo kasno za još djece jer sam ja tad već imala 32. godine. Išli smo na sjajna putovanja, Fred bi me često iznenadio rezervacijom hotela za vikend”.
Gledis dodaje da su oboje u braku bili staloženi, i smatra da je to ključ uspjeha. On je bio dobar muž, a ona dobra žena.
“Nismo imali mnogo problema kao brojni parovi. Oboje smo bili zdravi, išli smo na putovanja i vrijedno smo radili. Sve smo radili zajedno i nikada nismo bili usamljeni”, zaključuje ona.
“Ne postoji ništa magično u vezi sa našim brakom, živjeli smo jedan normalan život. Imali smo probleme, ali smo ih riješavali”, uključuje se ponosni muž Fred.
Foto ilustracijaZajedno 59 godina – Doren (89) i Patrik Skiling (86), vjenčali su se 1955. godine. U Noting Hilu su živjeli 50 godina. Patrik je bio marketing menadžer, a Doren dizajner. Sedamdesetih godina oboje su napustili svoje poslove i zajedno pokrenuli štand namještaja. Doren je 2006. godine dijagnostifikovana Alchajmerova bolest, i od tada njih dvoje žive u Domu za stare.
“Jedan moj kolega je pokušao da izvede Doren na sastanak. Međutim, jedanput mi je rekao: “Izvedi ovu pticu, ja ne mogu da izađem na kraj sa njom”. I tako sam je ja izveo na piće. Bio sam impresioniran. Zabavljali smo se pet godina, i nakon toga se vjenčali”, priseća se Patrik.
“Nemamo djece i mislim da je to najveća tragedija naših života. Uvijek smo mislili da ćemo ih imati jednog dana, ali na kraju je već bilo kasno. Sada kada je vidim kako drži lutku u ruci, mislim da ju je to pogodilo i više nego što sam sumnjao”, objašnjava Patrik. “Zarađivao sam dobar novac u marketingu, puno sam pio i pušio. A ona je uvijek imala strpljenja. Odlučili smo da damo otkaz, i postanemo poslovni partneri. Deset godina nakon toga počeli su njeni zdravstveni problemi. Ubzo su ljekari ustanovili da pati od Alchajmera. Šest godina sam se brinuo o njoj kod kuće, međutim kada joj je postajalo sve gore, smještena je u Dom. Obilazio sam je redovno. Sada smo oboje u domu, samo u zasebnim sobama. Ona me ne prepoznaje, ne zna da sam to ja, Pat, njen muž. Međutim, nasmije se kad me vidi, barem me smatra prijateljskim licem, i to je nešto”, objašnjava Patrik.
“Ja moram nekako da ispunim dan, šetam, boravim u bašti. Jednog dana kad nje ne bude bilo, ona neće patiti, ali meni će biti mnogo teško. Ali mora da se živi iz dana u dan. Tako, jer nikako drugačije ne može“, zaključuje 86-godišnji djeda.
Izvor: stil.kurir-info.rs
