Još davno, slavna Koko Šanel kazala je “Da biste bili nezamjenjivi, uvijek morate biti drugačiji!”. Tom motu naklonjena je i naša sagovornica, Ana Garić, koja kroz svoj specifičan rad poručuje da budete originalni, te da se predstavite i kroz nakit koji je pravljen s mnogo ljubavi, od prave kože…
Iako je rodom iz Viteza, Anu Garić smo sreli u Banjaluci, u koji se doselila prije nekoliko mjeseci, sticajem okolnosti, zbog suprugovog posla. Kako kaže, u grad na Vrbasu se zaljubila na prvi pogled:
-Na ovaj grad ne možeš ostati ravnodušan. Klima je blaža u odnosu na grad iz kojeg dolazim, nema maglu, puno je zelenila, aleja, šetnica, ljudi su jako ljubazni. Mogu s pravom reći da je najljepši grad u BiH, iskrena je Ana.
A mi smo se zaljubili u njen nakit, po kojem se istakla i ovdje, u gradu na Vrbasu. Iako godinama radi u struci, ova diplomirana ekonomistkinja sasvim spontano je otkrila “Okicu”:
-Od jedne svoje stare i preteške kožne ogrlice koju sam doslovno razrezala, napravila sam sebi svoju prvu ogrlicu. Odmah sam joj dala ime „Okica“, jer sam na njoj vidjela oko. Bila sam oduševljena kako je ispala, odmah sam počela razmišljati kako napraviti drugu, gdje nabaviti kožu i sve potrebno za izradu. Bacila sam se na posao, prvi put sam osjetila da radim nešto što me veseli, prisjeća se Ana.
Ogrlice su od prave kože, dišu i posebnih su oblika; nešto sasvim novo i potpuno drugačije na tržištu. Inspiracija joj je bilo to što je svaka napravljena ogrlica vrlo brzo pronašla svoju vlasnicu, to joj je dalo poticaj da ne staje, da ide dalje i da istražuje.
“Kako mi je tata stari majstor, pomogao mi je u izradi alata. Koža se priprema posebnim alatkama, koje se zovu zumbe. Sati i sati su potrebni za pripremu kože da bi se dobio konačni proizvod. Svi koji su vidjeli moje početke sa izradom ogrlica su me ozbiljno shvatili jer su vidjeli koliko me ovo veseli i koliko za ovo „gorim“. Svaka moja nova „Okica“ mi je dizala adrenalin, radila sam do kasno u noć. Preko dana je bila priprema kože u tatinoj radionici, a naveče kad se sve smiri ideje su same navirale. Svaka napravljena „Okica“ bila je kao da je pravim sebi.”
-U početku sam imala jedan prepoznatljivi oblik, kako su se djevojke javljale sa svojim željama, tako sam krenula u nove oblike. Svaka djevojka je opisivala svoju haljinu i tražila „Okicu“ samo za nju, zajedno smo se dogovarale oko boje i izgleda ogrlice. Pored ogrlica, počela sam praviti naušnice, narukvice, ukrase za torbu, kosu. Svaka ogrlica je posebna i unikatna, personalizirana je sa osobom za koju je pravljena, svaka ima svoju priču i u svakoj je utkan komad moje duše. Poseban je to osjećaj kad nešto pravite svojim rukama i vidite sreću u očima djevojke koja nosi moju ogrlicu. Neopisivo!, kaže Garićeva.
Anin rad prepoznat je van bh granica. “Okice” su, po narudžbi i po želji brojnih pripadnica ljepšeg pola, otputovale u mnoge zemlje: Kanadu, Sjedinjene Američke Države, Australiju, Irsku, Italiju, Švajcarsku, Austriju, Njemačku, Kuvajt, Sloveniju, Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku, Makedoniju. Zvuči nevjerovatno, ali u dalekoj Kanadi postoji radnja koja prodaje njene ogrlice. Stranci, inače, izuzetno cijene ručni rad, a “Okice” su ih oduševile.
– Dobro se sjećam kada sam u Kuvajt poslala svojih deset „Okica“, iz pošte su „Okice“ ispraćene pljeskom, jer još niko nije nešto tako daleko slao. Ove zemlje su potvrda da moj rad vrijedi. „Okice“ su mi prešle sve granice, i ko je je kupio jednu, tu nije stao, svi su naručivali još ogrlica i to mi je dalo veliki poticaj u daljem radu.
-Djevojke u BiH su me takođe pozitivno iznenadile, tko god želi biti originalan i drugačiji traži moj nakit. U početku su najviše kupovale djevojke iz Sarajeva, poslije sam se proširila na cijelu BiH. Pravila sam „Okice“ za sajmove, tu sam imala izlaganje svog nakita i imam samo pozitivna iskustva. Neke djevojke su se bojale kako iznijeti ovaj nakit, ali na sajmovima bi ih vidjele uživo i probale, i strah je nestao. Nisam išla za tim što je komercijalizovano, vodila sam se svojim osjećajem, pravila sam ono što prvenstveno ja želim da imam, budući da sam drugačija po svom stilu odjevanja, ali vjerujte, još je puno takvih djevojaka koje žele drugo, unikatno i koje to znaju nositi.
Ovaj posao proširio je Anina poznanstva sa originalnim djevojkama koje, isto tako, stvaraju i međusobno su se savjetovale, razmjenjujući lična iskustva. Tajna uspjeha je, kako ističe, raditi prateći intuiciju, ono što čovjek voli i samim tim, rezultat neće izostati.
-Da sam krajičkom mozga razmišljala kako napraviti nešto od čega ću imati profit i nešto što će se svidjeti „masi“ koja nema svoj stil, ne bih uspjela. U Banjaluci ima dosta mojih „Okica“ i nadam se da će ih biti još više. Raditi nešto s ljubavlju jednostavno je prepoznato, zaključuje ova mlada dama koja je na nas ostavila utisak.
Njena inspiracija ne staje tu. U planu je i izrada pismo-torbi i pojaseva sa prepoznatljivim “Okica” elementom. Dok ti noviteti ne ugledaju svjetlost dana, uživajte u priloženim fotografijama. Malo li je je? Posjetite i Fejsbuk stranicu Okica
